The universe is expanding?
Posted on: January 26, 2009
Doctor in Brooklyn: Why are you depressed, Alvy?
Alvy’s Mom: Tell Dr. Flicker.
[Young Alvy sits, his head down – his mother answers for him]
Alvy’s Mom: It’s something he read.
Doctor in Brooklyn: Something he read, huh?
Alvy at 9: [his head still down] The universe is expanding.
Doctor in Brooklyn: The universe is expanding?
Alvy at 9: Well, the universe is everything, and if it’s expanding, someday it will break apart and that would be the end of everything!
Alvy’s Mom: What is that your business?
[she turns back to the doctor]
Alvy’s Mom: He stopped doing his homework!
Alvy at 9: What’s the point?
Alvy’s Mom: What has the universe got to do with it? You’re here in Brooklyn! Brooklyn is not expanding!
Ovo je jedna od dvije stvari o kojoj razmišljam povremeno, ne baš kao Alvy o širenju svemira, već o samo o.. svemiru. Ta razmišljanja me uhvate najčešće (isključivo) noću, prije nego što zaspim, kad ne mogu ništa drugo raditi da bih razmišljala o nečemu smislenijem. Ili bar manje zastrašujućem. Da, zastrašujuća mi je sama misao o postojanju svemira. Ležim i zamišljam beskonačno. Ne mogu da svarim tu činjenicu. Valjda smo mi ljudi navikli na fizička ograničenja. Ova soba u kojoj sjedim, kuća u kojoj živim, naselje, grad, država… Sve je fino podijeljeno, tako da imamo osjećaj gdje se nalazimo u svakom trenutku. Svi ti dijelovi imaju kraj. Svemir nema kraj i to me muči već neko vrijeme.Galaksija, druga galaksija, treća galaksija.. pa mora negdje da stane. Ne znam kako se ostatak planete nosi sa tim pitanjem, ali ja se nadam se da će uskoro otkriti da su pogriješili i da se to čudo negdje zaustavlja. Ili bar da ću prestati da razmišljamo tome.
Druga stvar koja mi pada na pamet u trenucima besmislenih razmišljanja prije spavanja je smrt. Još jedna činjenica koju ne mogu da razumijem. Pomislim u tom trenutku, pomislim bilo šta i pretpostavim da će to jednog dana prestati i opet ostajem zbunjena. Svijet je moj subjektivni doživljaj. Imam osjećaj da će nestati kad i ja prestanem postojati. U svakom slučaju takav više nikad neće postojati. Narcisoidno? Ne znam. Nisam religiozna, tako da ne mislim kako ću se spasiti nakon smrti i živjeti? happily ever after, a ne vjerujem ni u neke druge živote, pa mi ni to nije utjeha. Izgleda da ću morati da smislim neku treću suluciju, da bih ostavila psihičko zdravlje u koliko-toliko dobrom stanju. Ležim tako u pola 2 ujutro, gledam National Geographic, gdje vam pokazuju šta vas sve može pogoditi dok ne očekujete. Da, oni su televizija opcija definitivno. Hoćete avionske nesreće, uragane, terorističke napade, ostale prirodne i neprirodne katastrofe – birajte. Ležim i gledam kako nam se druge galaksije približavaju i prijete da će udariti u Zemlju. (Ovim je drugi strah povezan sa onim prethodno opisanim.) Kažu da nije pitanje hoće li se to desiti, već kad. Iako su u pitanju milijarde pitanja, nervozno grabim daljinski i prebacujem na drugi kanal.
Ušetala sam danas u knjižaru, da pogledam šta ima i naletila na zanimljivu knjigu. Džulijan Barns – Nije to ništa strašno. Barns mi je poznat preko Istorije sveta u 10 i 1/2 poglavlja, a ovoj knjizi nisam znala ništa. Bilo je potrebno da pročitam nekoliko rečenica na preskok da bih shvatila da će mi se mnogo dopadati.
Ne verujem u Boga, ali mi nedostaje.
Pa i sama prva rečenica je bila dovoljna da to shvatim. Doduše, malo me iznerviralo to što ima nekoliko duplih stranica. Nadam se da će mi htjeti zamijeniti to sutra. U svakom slučaju, izdvojiću još jedan dio koji mi je interesantan i zabavan.
Juna 2006, u zoološkom vrtu u Kijevu, jedan čovek se spustio užetom u izolovani deo u kojem su držani lavovi i tigrovi. Dok se spuštao, vikao je u pravcu zabezeknute gomile. Jedan od svedoka kasnije navodi njegove reči:”Onoga koji veruje u Boga lavovi ne mogu povrediti.” Drugi svedok naveo je nešto mnogo smelije:”Bog će me spasiti ako Ga ima.” Metafizički provocateur spustio se na tlo, izuo cipele i krenuo prema životinjama; na šta ga je razdražena lavica oborila, i pregrizla mu karotidnu arteriju. Da li ovo pokazuje a) da je čovek bio lud; b) da Bog ne postoji c) da Bog postoji, ali se ne da namamiti na otvoreno tako jeftinim trikovima; d) da Bog postoji, i da je upravo pokazao da je ironičan; e) ništa od gore navedenog?
ocean of noise 
1 | glasgow kisses
January 26, 2009 at 9:02 pm
Zanimljiv tekstic 🙂
Univerzumu, gdje li si se uputio?
Articoko, podijeli svoje misli malo cheshce od 2 puta godishnje ovdje..